Snežana i sedam patuljaka 3-5
Na osnovu bajke Braće Grim, adaptacija za uzrast 3-5 godina.
Uzrast: 3-5
Trajanje čitanja: 6-8 min
Tema: dobrota, oprez, prijateljstvo, pomoć
Pouka: Dobro srce i pravi prijatelji pomažu nam da budemo sigurni.
Ova verzija bajke Snežana i sedam patuljaka prilagođena je mlađoj deci. Priča je ispričana nežno, bez grubih i strašnih scena. Fokus je na dobroti, oprezu, prijateljstvu i tome da dete razume koliko je važno slušati savete, ne uzimati ništa od nepoznatih osoba i potražiti pomoć kada se oseća nesigurno.
Bajka
Nekada davno, u jednom velikom dvorcu, živela je devojčica po imenu Snežana.
Snežana je imala tamnu kosu, nežan osmeh i dobro srce. Volela je ptice, cveće i mirna jutra u bašti. Kada bi se probudila, najradije bi otvorila prozor i slušala kako vetar šušti kroz drveće.
U dvorcu je živela i kraljica. Ona je volela da bude najlepša i često je gledala samo sebe. Nije volela kada drugi govore lepo o Snežani, jer je Snežana bila blaga, mila i svi su je voleli.
Jednog dana kraljica se veoma naljutila. Nije želela da Snežana bude u dvorcu. Zato je poslala jednog slugu da odvede Snežanu daleko u šumu.
Sluga nije želeo da joj učini ništa loše. Kada su stigli među drveće, rekao joj je tiho:
„Snežano, ne mogu da te vratim u dvorac. Idi pažljivo kroz šumu i potraži neko sigurno mesto.”
Snežana se uplašila, ali je klimnula glavom. Nije vikala. Nije trčala bez gledanja. Krenula je polako stazom između drveća.
Šuma je bila velika. Drveće je bilo visoko, a senke su se pomerale po zemlji. Snežana je držala ruke uz sebe i pokušavala da bude hrabra.
Ubrzo su je opazile ptice. Jedna ptičica sletela je na granu blizu nje i zacvrkutala. Za njom su došle još dve. Veverica je provirila iza drveta, a mali zeka je skočio iz trave.
Snežana se blago osmehnula.
„Neću vam nauditi”, rekla je tiho.
Životinje kao da su razumele njenu dobrotu. Polako su krenule ispred nje, kao da joj pokazuju put.
Posle duge šetnje, Snežana je stigla do male kućice u šumi. Kućica je imala mali krov, male prozore i mala vrata. Ispred nje su rasli cvetovi, a pored vrata stajala je metlica.
Snežana je pokucala.
Niko nije odgovorio.
Pokucala je još jednom.
Opet ništa.
Vrata su bila malo otvorena, pa je Snežana ušla tiho.
Unutra je sve bilo veoma malo. Bio je tu mali sto, sedam malih stolica, sedam malih tanjira i sedam malih kreveta. Kućica je bila uredna, ali se videlo da su njeni stanovnici toga dana mnogo žurili.
Snežana je bila umorna i gladna. Na stolu je videla malo hleba i nekoliko komadića voća. Uzela je samo malo, pa rekla:
„Nadam se da se oni koji ovde žive neće naljutiti.”
Zatim je pogledala oko sebe i odlučila da pomogne. Pažljivo je složila stolice, obrisala sto i namestila krevete. Kada je završila, bila je toliko umorna da je legla na jedan mali krevet i zaspala.
Uveče su se vratili stanovnici kućice.
Bili su to sedam patuljaka. Svaki je nosio malu kapu, malu torbu i sitne alatke. Radili su ceo dan i jedva su čekali da se odmore.
Čim su ušli, zastali su.
„Ko je dirao moju stolicu?” pitao je prvi.
„Ko je obrisao sto?” pitao je drugi.
„Ko je složio krevete?” pitao je treći.
Onda su ugledali Snežanu kako mirno spava.
Patuljci su prišli tiho, da je ne probude. Videli su da je umorna i da izgleda dobro i nežno.
Kada se Snežana probudila, malo se uplašila jer je oko sebe videla sedam nepoznatih lica.
„Ne boj se”, rekao je jedan patuljak. „Mi živimo ovde.”
Snežana im je ispričala šta se dogodilo. Patuljci su je pažljivo slušali.
„Možeš ostati kod nas”, rekao je najstariji patuljak. „Ali moraš biti oprezna.”
„Da”, dodao je drugi. „Kada mi odemo na posao, ne otvaraj vrata nepoznatima.”
Snežana je klimnula glavom.
„Obećavam.”
Od tog dana Snežana je živela u maloj kućici. Ujutru bi patuljci odlazili na posao, a Snežana bi sređivala kuću, zalivala cveće i hranila ptice. Uveče bi svi zajedno sedeli za stolom i razgovarali.
Bilo joj je lepo. Kućica je bila mala, ali puna topline.
Ali kraljica je saznala da je Snežana još uvek u šumi. Ponovo se naljutila. Prerušila se u staricu, uzela jednu sjajnu jabuku i krenula prema kućici.
Tog dana patuljci su pre odlaska ponovili:
„Snežano, zapamti, ne otvaraj vrata nepoznatima.”
„Znam”, rekla je Snežana. „Biću pažljiva.”
Kada su patuljci otišli, Snežana je čistila sto. Tada je začula kucanje.
Kuc, kuc.
Prišla je prozoru, ali nije otvorila vrata.
Ispred kuće stajala je starica sa korpom.
„Dobar dan, dete”, rekla je starica. „Donela sam lepe jabuke.”
Snežana je pogledala jabuke. Bile su crvene i sjajne.
„Ne smem da otvaram vrata nepoznatima”, rekla je.
„Ne moraš da otvaraš”, rekla je starica. „Samo uzmi jednu kroz prozor.”
Snežana je zastala. Setila se patuljaka, ali jabuka je izgledala lepo. Starica je govorila tiho i mirno.
Snežana je pružila ruku i uzela jabuku.
Čim je zagrizla mali komadić, osetila je da joj se vrti u glavi. Spustila se na pod i zaspala dubokim snom.
Kada su se patuljci vratili, odmah su znali da nešto nije u redu. Kuća je bila tiha. Ptice nisu pevale na prozoru.
Ušli su unutra i našli Snežanu kako spava.
„Snežano!” zvali su je.
Ali Snežana se nije budila.
Patuljci su se veoma rastužili. Pažljivo su je položili na mekani ležaj pored prozora, okružili cvećem i čuvali je danima. Nisu gubili nadu.
Jednog dana, kraj kućice je prošao mladi princ. Video je patuljke i devojku koja spava kao da sanja najmirniji san.
„Šta se dogodilo?” pitao je.
Patuljci su mu ispričali priču.
Princ je prišao pažljivo. Nije vikao. Nije žurio. Samo je tiho rekao:
„Snežano, ako možeš da me čuješ, probudi se. Ovde si sigurna.”
U tom trenutku, Snežana je duboko udahnula i polako otvorila oči. Jabukin komadić više joj nije smetao, a san je prošao.
Patuljci su zaplakali od sreće. Princ se nasmešio, a ptice su ponovo počele da pevaju.
Snežana se uspravila i pogledala oko sebe.
„Gde sam?”
„Kod prijatelja”, rekao je najstariji patuljak. „Tamo gde te čuvaju oni koji te vole.”
Snežana je tada shvatila koliko su joj patuljci pomogli. Zagrlila ih je jednog po jednog.
„Hvala vam”, rekla je. „Naučila sam da ne treba verovati svakome ko govori lepo.”
Od tog dana Snežana je bila još pažljivija. Znala je da dobro srce jeste važno, ali da i dobro srce treba da bude mudro.
Kraljica više nikada nije mogla da joj naudi. Snežana je ostala okružena prijateljima, pesmom ptica i toplinom onih koji su je zaista voleli.
A mala kućica u šumi ostala je mesto gde se dugo pamtilo da dobrota, oprez i prijateljstvo mogu pobediti i najteže trenutke.
Pouka
Dobro srce je važno, ali je važno i biti pažljiv. Ne treba uzimati stvari od nepoznatih osoba, a kada se osećamo nesigurno, treba da potražimo pomoć odraslih kojima verujemo.
Pitanja za razgovor sa detetom
- Zašto su patuljci rekli Snežani da ne otvara vrata nepoznatima?
- Šta je Snežana uradila dobro kada je prvi put stigla u kućicu?
- Zašto nije bilo dobro što je uzela jabuku od nepoznate starice?
- Ko je pomogao Snežani kada joj je bila potrebna pomoć?
- Šta možemo naučiti iz ove bajke o dobroti i oprezu?
